Kategorije
VIJESTI

ANTE TOMIĆ: Ljutilo bi vas da Srbi pjevaju o Srpskoj krajini? Isto tako bosanske domoljube ljuti vaša pjesma o Herceg Bosni!

Ni Milanović, ni Plenković, ni Grlić Radman, baš nitko u hrvatskoj vlasti nijednom jedinom rečenicom se nije osvrnuo na Martensovo otkriće. Epizoda sa bespravno podignutom državom, sa logorom u Dretelju, sa Tutom, Štelom, filmskim redateljom i M.B. otprije poznatim policiji, ako njih pitate nikad se nije dogodila.

Države u našim krajevima niču kao bespravno izgrađene kuće, bez nacrta, dozvola, protiv reda i dobrog ukusa, samovoljno i nasilno. Opazili ste kako bespravni graditelji, ako im inspekcija dođe rušiti njihove betonske nakaze, bagere dočekaju ogrnuti zastavama, prkosno pjevajući domoljubne. Jednaki su to ljudi, domoljubi i divlji graditelji, jednaka je njihova volja, logika, etika i estetika. Oni koji će susjedima nabiti u lice svoju ružnu kuću u drugoj će im zlokobno zaprijetiti svojom tužnom državom.

Sličnost je osobito vidljiva kod onih država što su se u posljednjem ratu osnivale u provincijskim gradićima. Srbima je to, stariji će se sjetiti, bila omiljena aktivnost, u Kninu, Belom Manastiru i Trebinju otvarali su i zatvarali države brže nego što se otvaraju i zatvaraju kvartovski mini marketi. U nekakvoj hotelskoj sali, gdje se inače održavaju vjenčanja, sindikalne fešte, pčelarski sajmovi i natjecanja ljepotica u kupaćim kostimima, objesili bi sliku Slobodana Miloševića, sazvali skupštinu, izglasali nepismeni ustav i najveću budalu među sobom, nekakvog šofera, milicionera, ili skladištara izabrali za predsjednika.

I ta im je država, očekivano, ispala nezgrapna, hladna i mračna, sasvim neuvjetna za stanovanje, upravo kao i četverokatnica koju su na periferiji podigli bez ikakve dozvole prema projektu kojeg su sami nacrtali kemijskom u malom Lipa bloku nakvadratiće. A imali smo i mi jednu takvu. Kao da nam nije bila dovoljna matična država, ova traljavo sklepana, neudobna Republika Hrvatska, pošli smo navrat nanos zidati još jednu manju, takoreći vikendicu od države u Bosni iHercegovini. Ispočetka se zvala Hrvatska zajednica Herceg Bosna. A kasnije se, bog i bogme, drznula i na odvažnije ime Hrvatska Republika Herceg Bosna, premda se, zapravo, može reći, od državnih obilježja mogla pohvaliti samo automobilskimregistracijama Ljubuškog i Čapljine i skromnim vojnim snagama pod zapovjedništvom jednog bolno netalentiranog filmskog redatelja. O naravi Herceg Bosne možda ipak najistinitije svjedoči da joj je predsjednik bio jedan koji je u nenarodnom režimu bio gonjen zbog gospodarskog kriminala. M.B. otprije poznat policiji pod okriljem noći gepio je nekakav cukar.

Srećom, nije to dugo potrajalo. Hrvatska država u Mostaru živjela je čak kraće od srpske u Kninu i Belom Manastiru. Na kraju jednog rata u kojem se snage pod zapovjedništvom filmskog redatelja nisu osobito istaknule ni domišljatošću ni junaštvom, prihvatili smo susjednu, prijateljsku, suverenu, teritorijalno cjelovitu i međunaradno priznatu Bosnu i Hercegovinu i, dapače, zanijekali smo i pokušali osporiti ili umanjiti njezinu državnost osnivanjem Herceg Bosne.