Krešić piše da se to radi po uzoru na velikosrpsku jugoslavensku doktrinu, po kojoj je svakome Hrvatu bilo važno na leđa uprtiti teret ustaštva.
“Tako se i u BiH nakon posljednjeg rata programirano nastoji Hrvatima implantirati osjećaj krivnje zbog kojega bi se trebali ispričavati na svakome koraku“, piše Krešić, koji smatra da je riječ o poznatim metodama specijanog rata.
“Riječ je o metodama specijalnoga rata koji je poznat u svijetu, a u BiH ga manje-više neuvijeno uglavnom promovira političko Sarajevo koje je sebe postavilo na pijedestal moralne superiornosti predstavljajući se kao strana koja u posljednjem ratu nije činila masovne zločine, nego tek ‘izolirane’ incidente”, piše Krešić navodeći da se Sarajevo predstavlja kao sredina koja je otvorena za druge i drugačije.
“Kako bi se istaknula upravo ta iskrivljena stvarnost, Hrvate se naziva UZP-ovcima po politički motiviranoj presudi koja je izrečena pred Haaškim sudom na temelju neobranjivog i imaginarnog sustava zapovjedne odgovornosti. A deseci su suprotnih primjera – Grabovica, Uzdol, Doljani…, dakle, 100-tinjak kilometara od Sarajeva do Mostara doslovno je etnički očišćeno od Hrvata cijelim tokom rijeke Neretve. Bez presude za UZP ili sustavne zločine i progone. Ta ista sarajevska politika i sredina sebe predstavlja kozmopolitskom, građanskom, proeuropskom, čak iako je riječ o apsolutnoj politici dominacije i majorizacije. Druge dvije strane predstavlja zatucanima, neciviliziranima.
U jačanju toga dojma modus operandi je stalno isticanje u prvi plan vodećih predstavnika drugih dvaju naroda, a u posljednje vrijeme posebno je to vidljivo u slučaju hrvatskih dužnosnika. Njihovo ocrnjivanje ima isključivo i jedino za cilj diskreditirati prijedloge koji su apsolutno sukladni svim europskim standardima. Tako je, primjerice, sve hrvatske prijedloge o izbornoj reformi prihvatila Venecijanska komisija, bilo da je u pitanju izbor članova Predsjedništva ili pak Doma naroda.
Unatoč svemu tome, bošnjački političari i medijsko Sarajevo takvo što karakteriziraju politikom aparthejda. A sve to doslovno je sadržano u načinu funkcioniranja, primjerice, belgijskog društva, u upravljanju razlikama nacionalno složenih društava“, piše novinar Zoran Krešić.
Krešić smatra da nerijetko takve etikete Hrvatima lijepe i takvoj politici skloni evropski političari te “NVO mafija čiji jedan dio istupa prije kao lobističke zaklade, a ne kao objektivni akteri”.
“Dio pokušaja narušavanja prava Hrvata su i pokušaji da se negira identitet ovoga naroda. Nerijetko ih se samo naziva bosanskim katolicima ili pak, što je postalo iznimno “popularno”, na društvenim mrežama te u pogrdnim komentarima Hrvate se naziva kamenjarskim Srbima”, zaključuje novinar prorežimskog Večernjeg lista, Zoran Krešić.