NAJAVLJENE ISTRAGE TUŽITELJSTVA BiH: Amnestira li Milanko Kajganić Dodika i Republiku Srpsku stavom da oni nisu nadležni za entitete, dok procesuiraju federalnog premijera Fadila Novalića?

VIJESTI

U jednom od intervjua koje je dao nakon što je izabran za glavnog tužitelja Bosne i Hercegovine, Milanko Kajganić je ponavljajući prioritet – borba protiv korupcije, istakao da su u Tužiteljstvu BiH od početka godine, kada su, kako je naveo, donesene odluke o stavljanju određenih lica na listu sankcioniranih SAD-a, o tome posebno formirali predmet: “Prikupili smo informacije za sva lica koja su do sada sankcionisana. U okviru tog predmeta se vrše provjere i prikupljaju se podaci za navedena lica. Da li njihove radnje predstavljaju izvršenje određenog krivičnog djela. Naravno da koristimo pomoć Ambasade SAD i drugih institucija koje nam mogu pomoći u prikupljanju dokaza. Kada utvrdimo da postoji dovoljno elemenata za izvršenje određenih krivičnih djela za pojedina fizička i pravna lica podizat ćemo optužnice u tim predmetima. Vode se istrage protiv značajnog broja lica koja su na značajnim pozicijama u državi BiH. Kada dođemo do dovoljno dokaza, podizat ćemo optužnice. (…) Predmeta će biti, optužnica će biti.“

Dobrovoljačka, najveći Kajganićev uspjeh
Primjetno je da Kajganić u javnim istupima uopće ne spominje, npr. Odjel za ratne zločine ili neprovođenje nove državne Strategije o procesuiranju ratnih zločina kojom se moraju završiti i haški predmeti kako bi se napokon saznalo šta je sa više od 300 predmeta koji su došli u Sarajevo iz Haaga a koji su imali oznaku A (bilo dovoljno dokaza za procesuiranje)? Koliko je važna uloga ovog odjela, ne samo u procesuiranju ratnih zločina, nego i u političkom smislu, kao i procesima suočavanja s prošlošću, te raznim narativima direktno povezanim s negiranjem i revizionizmom, pokazalo je prvo ročište u slučaju Dobrovoljačka.

Tužitelj Mladen Vukojičić (koji zvanično zastupa optužnicu, ranije radio u MUP-u RS-a, kao i Kajganić) na prvom glavnom pretresu izašao je s tvrdnjama (iz optužnice) da Alija Izetbegović nije 1992. godine bio zarobljen, kolona nije bila legitimna vojna meta, kao i da to nije bila kolona JNA nego “mještovitoj koloni pod komandom UNPROFOR-a“, što će, kako je rekao, Tužiteljstvo BiH dokazati tokom suđenja?! Osim što su sve ovo bili zaključci Haškog tribunala o događaju u Dobrovoljačkoj – Alija Izetbegović je bio zarobljen i odveden u Lukavicu od strane srpskih snaga i kolona JNA je bila legitimna vojna meta – tužitelj Vukojičić je već na prvom ročištu pokazao šta je cilj cijele ove pravne ujdurme: poništiti nalaze Haškog tribunala, nametnuti kroz sudski proces narative u kojima se godinama iznose tvrdnje identične onim tužitelja Vukojičića.

Upravo Vukojičić je jedini koji je nakon godina i godina istrage koju su radili timovi i u Haagu i u Sarajevu i donijeli (odvojeno) identične zaključke i odluke da nema dokaza za proces ovakve vrste, odnosno da nema političke odgovornosti za dešavanja u Dodrovoljačkoj, a sudovi u Londonu i Beču to potvrdili, sam “našao nove dokaze“ i pokrenuo postupak. Na kome Beograd godinama insistira i pored pravnih pljuski koje su dobijali od Haaga, preko Londona i Beča, do Sarajeva.

No, Sud je potvrdio optužnicu i sad ćemo svjedočiti procesu u kome će se, očito, pokušati srušiti haško naslijeđe i nametnuti (pravni) narativi u kojima će se sve strane izjednačiti i pokazati kao počinioci ratnih zločina. Odnosno “umanjiti odgovornost Srbije za počinjene zločine i razaranja, i optužnicama, potjernicama i montiranim sudskim procesima protiv državljana BiH, Hrvatske i Kosova staviti je u ravnopravan položaj sa državama u okruženju“, kao što to jasno precizira prva stavka dokumenta Sanu 2.

Nema sumnje da je Milanko Kajganić najzaslužniji za podizanje optužnice u slučaju Dobrovoljačka i da je to njegov najveći uspjeh, jer uspio je ono što nije ni jednom tužitelju prije njega. Dok za opsadu Sarajeva nema niti jedne optužnice, ni 30 godina nakon početka opsade, procesuirani su Veliki Park, Viktor Bubanj, i evo sad Dobrovoljačka.

Podjela Republike Srpske: Za i protiv Putina!
Razumljivo zašto se Kajganić kao glavni tužitelj više ne vraća na priču o ratnim zločinima: procesuiranjem Dobrovoljačke u kojoj je optužen politički, vojni i policijski vrh RBiH, on je odradio ogroman posao. Sada može nastaviti dalje. I boriti se protiv korupcije, uz podršku Američke ambasade i drugih zapadnih ambasada, podržanih od određenih medija u Sarajevu. Ili, kako je objavila istraga.ba, Kajganića su podržali “mediji bliski Dodikovom SNSD-u u RS-u i mediji pod kontrolom porodice Čampara u Federaciji“, kao i Milan Tegeltija, a Kajganićev rad (kao i Dubravka Čampare) hvalio je prije nekoliko mjeseci i Aleksandar Vulin, tada ministar unutrašnjih poslova Srbije, poznat po svojim radikalnim stavovima prema BiH.

č𝘭𝘢𝘯𝘢𝘬 𝘴𝘦 𝘯𝘢𝘴𝘵𝘢𝘷𝘭𝘫𝘢 𝘪𝘴𝘱𝘰𝘥 𝘰𝘨𝘭𝘢𝘴𝘢

U jeku ponovnog prebrojavanja glasova za predsjednika RS, zbog čega je Dodik organizirao i miting u Banja Luci, prijeteći ponovo odcjepljenjem Republike Srpske, uz vrijeđanje sarajevskih političara, Bošnjaka i negiranje državnih institucija, dekan Fakulteta za bezbjednost u Banja Luci, Predrag Ćeranić za ruski portal sputnik na srpskom jeziku koji se emitira iz Srbije i pokriva zapadni Balkan dok je nakon agresije Rusije na Ukrajinu zabranjen u cijeloj Evropi, objašnjavajući to kao dešavanje naroda i narodnu volju, izjavio je da je glavni tužitelj, Milanko Kajganić, izašao sa stavom da je Tužiteljstvo BiH nadležno samo na nivou BiH.

U nastavku je Ćeranić savršeno jasno objasnio i šta se dešava u RS: “Suštinu izbora pred kojim se našao narod RS-a, svjedoči stav Jelene Trivić koja je gostujući na jednoj beogradskoj televiziji izjavila da se nikada ne bi vidjela sa predsjednikom Rusije, dok, istovremeno, jedini kontakt održava sa Kristijanom Šmitom. S druge strane, Milorad Dodik je sa predsjednikom Putinom u posljednjih 10 mjeseci imao tri susreta. U pitanju su velike ideološke razlike kandidata SNSD-a i kandidata opozicije. Upravo na toj ideološkoj liniji se dijeli RS.“

Da Ćeranić zna o čemu priča kad kaže da je Kajganić ima stav da su (Tužiteljstvo BiH) nadležni samo na nivou BiH (što, naravno, uopće nije tačno), potvrđuje nedavna Kajganićeva izjava da su procesuirali čak tri ministra sigurnosti države BiH: Dragana Mektića (jedan od najžešćih kritičara Dodika i SNSD-a i njegov politički protivnik), Sadika Ahmetovića i Selma Cikotića (Bošnjaci, ministri SDA). (https://istraga.ba/tuzilastvo-bih-urusava-sigurnosni-sistem-bih-optuzena-tri-ministra-sigurnosti-direktor-osa-e-sef-istraga-u-sipa-i-istrazuju-predsjednika-suda/)

No više i od ove Kajganićeve izjave, Ćeranićeve tvrdnje potkrepljuje činjenica da sve (sumnjive) istrage oko nabavke medicinske opreme u Republici Srpskoj vodi entitetsko tužiteljstvo, dok je istragu oko nabavke respiratora za Federaciju Tužiteljstvo BiH uzelo od Kantonalnog tužiteljstva u Sarajevu i nakon toga uhapsilo federalnog premijera koji je pušten iz pritvora odlukom Suda BiH. Uslijedila je neviđena afera u javnosti koja je rezultirala podizanjem i potvrđivanjem optužnice protiv Novalića i drugih.

No, nakon što je počelo suđenje, a odbrane izašle sa svojim dokazima, afera je izgubila na snazi zbog brojnih kontraverzi u odnosu na informacije koje su u javnost dolazile iz Tužiteljstva dok je vođena istraga, a koje su se pokazale netačnim. Suđenje nije okončano, a premijer Novalić se našao na američkoj crnoj listi zbog pisma koje je u vrijeme prošlih izbora uputio penzionerima, kako je zvanično objavljeno.

Svega nekoliko dana kasnije Ivica Puljić je na svom twiteru objavio da se ne radi o pismu penzionerima nego o aferi vezanoj za respiratore, i razlozima vezanim za namjensku industriju (prema upućenim izvorima povod je odbijanje goraždanske fabrike namjenske proizvodnje da isporuči određenu količinu kapsli za jednu američku firmu, dok istovremeno izvozi velike količine u Srbiju, što je Escobar jako zamjerio Vladi Federacije, odnosno premijeru Novaliću koji s tim nije imao veze, ali je ta firma u Goraždu državna, odnosno federalna; smjena ove direktorice, i zbog toga što odbija provesti i druge odluke Vlade Federacije, spriječena je aktivnostima pojedinaca iz goraždanskog NIP-a i SDP-a i uz “pasivnost“ SBB-a)

Nakon stavljanja na američku crnu listu Dnevni avaz uz svako pominjanje premijera Novalića, naglavaša da je on “crnolistaš“, dok to nikad ne radi za Milorada Dodika, Željku Cvijanović, Milana Tegeltiju, Marinka Čavaru, Alena Šeranića…

Za razliku od Novalića koji je na crnoj listi završio zbog pisma penzionerima, Milorad Dodik je stavljen na američku crnu listu zbog “destabilizirajućih koruptivnih aktivnosti“ i “pokušaja urušavanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, motiviranih vlastitim interesom“, te zbog “ugrožavanja stabilnosti Bosne i Hercegovine i cijele regije”. Iako je na crnoj listi od januara ove godine, Dodik zbog toga nije imao nikakvih posljedica, niti je Tužiteljstvo BiH po tom pitanju išta uradilo jer, valjda, “nema dokaza“. Ili će se time baviti entitetska tužiteljstva (koja su već odavno pod Dodikovom kontrolom), jer on više nije funkcioner na državnom nivou (u Predsjedništvu BiH), dok će Tužiteljstvo BiH nastaviti biti nadležno za državni nivo (političke protivnike SNSD-a i HDZ-a?) i za – Sarajevo.

Slobodna Bosna