Jedan Splićanin napisao je pismo zašto mu danas nedostaju svi bivši Jugosloveni, ali i šta mu još nedostaje, šta je imao u bivšoj zajedničkoj Jugoslaviji. Pismo je ovih dana postalo jedan od najčitanijih tekstova u regionu.
Pismo objavljujemo u cijelosti.
Ponekad se umorim od nabrajanja šta je Jugoslavija imala, a šta sada nema. Sada ću navesti šta mi nedostaje.
Prije svega, nedostaje mi normalno okruženje koje ne broji krvna zrnca ljudi, već gleda na dušu i karakter. Nedostaju mi normalni vjernici koji vjeruju u Boga samo za sebe, a svojom vjerom ne maltretiraju okolinu, niti zamišljaju čuda da budu u centru pažnje.
Nedostaje mi Jugoplastika, trostruki uzastopni šampion Evrope u košarci, što je bilo nezamislivo bez Crnogorca Ivanovića, Srba Sretenovića i Savića, Makedonca Naumovskog, uz klince iz Splita i velikog jugoslovenskog trenera Boje Maljkovića.
Nedostaju mi otvorene granice kroz koje Bosanci i Srbi mogu slobodno doći i provesti odmor bez diskriminacije. Nedostaje mi konjak za koji niko nije pitao da li je Rubinov ili Badelov konjak.
Nedostaju mi slobodoumni jugoslovenski umetnici koji stvaraju multikulturalna dela, a ne dela mržnje, homofobije i prikrivenog fašizma. Nedostaju mi ljudi čije riječi imaju težinu i stoje iza svojih riječi, a ne današnji kreteni koji se predomisle tri puta dnevno.
Nedostaje mi Mate Parlov, osvajač olimpijskog postolja i svjetski prvak u boksu. Nedostaje mi sarajevska rok scena i novi beogradski talas. Nedostaje mi zajednica u kojoj su ljudi različitih religija i nacija bili najbolji prijatelji, a ne danas kada su polovina najboljih prijatelja ljudi psihijatri i tablete.
Ja hvalim jugoslovenska plodna obrađena polja pozlaćenog žita, a ne današnje pustare. Nedostaje mi miris zdrave hrane, a ne današnji gadni GMO proizvodi.
Zahvaljujem poštenim jugoslavenskim antifašistima, a ne današnjim kretenima koji se za par novčića prave antifašisti.
Nedostaje mi Mladen Delić kada prenosi fudbalski meč reprezentacije Jugoslavije i Dragan Nikitović kada prenosi boks mečeve Muhameda Alija i Džoa Frejzera.
Čkalja i Mija Aleksić mi se od srca zahvaljuju što su me nasmejali. Nedostaje mi gostoprimstvo i ljudskost koju je imao samo Jug.
Nedostaju mi Mirza Delibašić sa driblingom iz Sarajeva ‘koljena’ i Bojan Križaj, jugoslovenski Mocart skijaš.
Nedostaje mi snimak Mire Furlan u toplesu koji je imao više erosa od svih porno postera današnjih starleta.
O Titu neću, posle njega je sve otišlo dođavola… Sve ovo bih mogao sažeti u jednu rečenicu: Nedostaje mi normalan i miran život bez ludih fašista, ratnih profitera i bolesnih političkih manipulatora.
Laku noc Jugosloveni gde god da ste.