PROFESOR DANIEL SERWER: “Krajnje je vrijeme da Amerika preispita svoju politiku na Balkanu!”

SVIJET

U nastojanju da pridobiju Srbiju na stranu Zapada, Amerikanci su se umotali u kontradikcije, piše univerzitetski profesor Daniel Serwer, čiju analizu prenosimo u cjelosti.

Vesna Pusić, hrvatska sociologinja i političarka, danas je tvitala:

Da razjasnimo: SAD sankcionira Kosovo jer:

1. Politička koalicija Srpska lista, koja je po vlastitom priznanju potpuno lojalna predsjedniku Srbije Vučiću i slijedi sve njegove upute, bojkotirala je lokalne izbore na sjeveru Kosova.

2. Zbog toga su etnički Albanci izabrani za gradonačelnike 4 općine s većinskim srpskim stanovništvom na sjeveru Kosova

3. Gradonačelnici su pokušali preuzeti mjesta na koja su izabrani

4. Državne vlasti Kosova pokušale su osigurati proces

5. Demonstranti etnički Srbi napali su kosovske državne vlasti

6. KFOR, NATO mirovne snage na Kosovu ušle su kako bi spriječile daljnju eskalaciju nasilja

7. KFOR je napadnut od strane srpskih protestanata i oko 30 pripadnika mirovnih snaga je povrijeđeno. Sve opsežno video dokumentirano.

8. Tenzije i nasilje na Kosovu poklopili su se s masovnim protivvladinim demonstracijama u Beogradu izazvanim 2 masovne pucnjave i ubistvima u Srbiji

9. Kosovo je sankcionirano od strane SAD-a i ukoreno od strane generalnog sekretara NATO-a

10. Molimo objasnite Joea Bidena, Antonyja Blinkena, Jensa Stoltenberga

Loša opklada
Kratko objašnjenje je da su SAD i EU udvostručili lošu opkladu: umirujući Beograd, nadaju se da će natjerati predsjednika Vučića da odustane od svojih rastućih veza s Rusijom i Kinom.

On to neće učiniti. Vučić bi mogao poslati nešto municije u Ukrajinu i glasati za rezoluciju Opće skupštine UN-a kojom se osuđuje ruska invazija. Ali on je sada izabrani autokrat koji svoju budućnost vidi na Istoku, s drugim autokratima. Novac iz Kine i sigurnosna podrška iz Rusije njegovi su trenutni interesi. EU je puno veći financijer i ulagač, ali neuspjeh Unije da učinkovito uvjetuje svoju pomoć održavanjem demokratije omogućio je Vučiću da se zadži na retorici, a dane poduzima konkretne poteze. Amerikanci su objavljivali Twitter objave o njegovom prihvatanju demokratije, a da na tome uopće nisu insistirali.

č𝘭𝘢𝘯𝘢𝘬 𝘴𝘦 𝘯𝘢𝘴𝘵𝘢𝘷𝘭𝘫𝘢 𝘪𝘴𝘱𝘰𝘥 𝘰𝘨𝘭𝘢𝘴𝘢

Vršenje pritiska na svoje prijatelj
Umjesto toga, State Department je odlučio pokušati pritisnuti kosovskog premijera Kurtija. Njegova mala zemlja bila je možda najproamerički orijentirana na svijetu. Zaista nema druge alternative nego “voziti se” sa SAD-om. Amerikanci to znaju. Zadivljujuće miran, ali oštar govor ambasadora Hoveniera ima za cilj natjerati Kurtija da pristane da se gradonačelnici neće pokušati vratiti u svoje urede i da kosovska policija neće pokušati provoditi zakon na sjevernom Kosovu. Diplomatske sankcije štipaju, ali još ne grizu jako, jer Kosovske sigurnosne snage imaju druge poslove, a Amerikanci u posljednje vrijeme nisu učinili mnogo za članstvo Kosova u međunarodnim organizacijama.

Nelogičnost je očita. Amerikanci su podržali izbore, ali ne žele implementirati rezultate. Oni podržavaju vladavinu prava, ali ne žele da je kosovska policija provodi. Oni žele da Kosovo bude suvereno, ali nisu voljni vidjeti da njegove institucije djeluju iz ureda gradonačelnika. Državni sekretar Blinken kritizira obje strane kada nasilnici koje sponzorira Beograd napadaju i ozljeđuju vojnike KFOR-a. SAD nisu rekle ni riječ o pojačanoj pripravnosti i raspoređivanju srpske vojske na granici s Kosovom.

Ovdje se zapravo ne radi o gradonačelnicima
Još je gore što se zapravo ne radi o sukobu oko gradonačelnika. Ključno pitanje je odlučnost Beograda da zadrži svoju kontrolu nad sjevernim Kosovom. Zato je tražen bojkot izbora i zato su poslali nasilnike koji su napali KFOR. Vučić se boji da će gubitak kontrole nad sjeverom stvoriti stvarne probleme za njega u Beogradu, kako s desničarskim etnonacionalistima koji čine njegovu glavnu opoziciju, tako i sa sigurnosnim službama koje uživaju u svojoj bez sumnje unosnoj ulozi u održavanju sjevernog Kosova u stanju bezakonja.

Drugo pitanje je unutrašnja politička situacija. Vučić se suočava s masovnim uličnim demonstracijama protiv svoje sve autoritarnije vladavine. Prebacivanje fokusa na Kosovo i dojam da branite kosovske Srbe oprobana je i prava tehnika za odvraćanje pažnje od domaćeg nezadovoljstva. Isto tako i raspisivanje prijevremenih parlamentarnih izbora, dovoljno brzo da se liberalna opozicija neće imati priliku organizirati. Vučić to dobro zna, jer je služio Slobodanu Miloševiću u njegovim najboljim godinama. Neće raspisati prijevremene predsjedničke izbore – to je ono što je srušilo Miloševića.

Potrebna je ponovna procjena
U nastojanju da pridobiju Srbiju na stranu Zapada, Amerikanci su se umotali u kontradikcije. Neće biti lako probiti se. Ali krajnje je vrijeme da se preispitaju, baš kao što traže od Kurtija. Ni jedno ni drugo ne dobivaju ono što žele. Čak i da Kurtija saviju motkama, Vučića neće saviti mrkvom. Možda bi bilo bolje obrnuto?