Zelenski se odlučio obračunati s ukrajinskim oligarsima. Potpisao je tajnu uredbu

VIJESTI

OPRAVDAVAJUĆI to izvanrednim stanjem u zemlji, ukrajinska vlast je odlučila provesti nacionalizaciju strateških kompanija u zemlji, koje su dosad bile u vlasništvu oligarha. Među njima je svakako najzanimljivija osoba Igor Kolomojskij, oligarh koji je bio blizak predsjedniku Zelenskom.

Kolomojskij je posjedovao televizijski kanal 1+1, na kojem se emitirala serija Sluga naroda, u kojoj je Volodimir Zelenski utjelovio glavni lik ukrajinskog predsjednika. Serija je kasnije korištena na spomenutom kanalu u političke svrhe, kada je bilo jasno da će se Zelenski kandidirati za predsjednika Ukrajine. Kolomojskij je imao jasan interes u podršci predsjedničkom kandidatu, jer je bio u otvorenom sukobu s tada aktualnim predsjednikom Petrom Porošenkom.

Predsjednik Zelenski je pobijedio na izborima zahvaljujući retorici u kojoj su glavne političke poruke bile: borba s korupcijom i rasturanje oligarhijskog sistema. Također je prema odmetnutim republikama (LNR i DNR) slao pomirljive tonove pozivajući ih na pregovore, što je bio veliki zaokret u odnosu na dotadašnju militantnu politiku koju je vodio Porošenko.

Igor Kolomojskij

Iako je Kolomojskij značajno podržavao Zelenskog na predsjedničkim izborima, trenutna ukrajinska vlast na čelu s predsjednikom Zelenskim je u otvorenom sukobu s oligarhom. Još u kolovozu je Zelenski potpisao tajnu uredbu, u kojoj je ukinuto državljanstvo nekoliko visokih ukrajinskih dužnosnika.

Među njima je najveće ime bio upravo Igor Kolomojskij. Kolomojskom je oduzeta ukrajinska putovnica i trenutno se nalazi u Izraelu. Osim ukrajinske putovnice, Kolomojskij posjeduje kao pripadnik židovske zajednice i izraelsku putovnicu.

Za Kolomojskim je izdana Interpolova tjeralica jer je FBI pokrenuo istragu zbog njegovih poslova u Zapadnoj Virginiji te Ohiju. Sud u SAD-u je naveo i opisao kako je Kolomojskij koristio svoju kontrolu nad Privat bankom da bi preko lažnih tvrtki i offshore računa izvukao novac iz Ukrajine u SAD. Stoga, jedan dio američke elite nije zadovoljan zadržavanjem utjecaja na predsjednika Ukrajine.

 

 

Donedavno je Ukrajina odbijala izručiti Kolomojskog, jer se radi o izuzetno utjecajnoj osobi, koja posjeduje veliku količinu obavještajnih, financijskih i političkih podataka. Ipak, s druge strane, ukrajinska vlast je htjela umanjiti utjecaj Kolomojskog u zemlji te su mu ukinuli državljanstvo, a od nedavno i nacionalizirali imovinu.

Kolomojskij i njegovi partneri iz Privat grupe su izgubili 42% udjela u kompaniji UKRNAFTA i 60% u kompaniji UKRTATNAFTA. Imovina oduzeta odlučno i brzo, a Kolomojskij nije stigao ni reagirati. Osim Kolomojskog, manji dioničari njegovih kompanija su također upali u to kolo nacionalizacije te su ostali bez udjela u kompanijama. Ono što je još zanimljivo, sve se ovo događa u trenutku kada ruski sud u Kazanu podiže optužnicu protiv Igora Kolomojskog i njegovog partnera Genadija Bogoljubova te im sudi u odsutnosti.

Optuženi su za “organiziranje kriminalne zajednice”. Riječ je o dugotrajnom gospodarskom sporu oko rafinerije nafte u Kremenčugu (koja je sada de facto uništena stalnim granatiranjem i obustavljanjem rada).
Dakle, iako je donedavno bio jedna od najbogatijih i najmoćnijih osoba u Ukrajini, milijarder i oligarh, Kolomojskij ima za vratom FBI, oduzeta mu je ukrajinska putovnica, njegove kompanije su nacionalizirane, a još mu se sudi i u Rusiji.

Nacionalizacija

Odluka o nacionalizaciji je donesena u Povjerenstvu za vrijednosne papire i burzu, na temelju zakona o ratnom stanju i naredbi Glavnog stožera vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga Ukrajine. To je posebno naglašeno u ukrajinskim medijima. Najvjerojatnije tako predsjednik Zelenskij pokušava umanjiti vlastiti sukob s Kolomojskim, ali i dati do znanja drugim oligarsima da ne pokušavaju igrati dvostruku igru.

U sklopu tog zakona se osim Kolomojskom imovina oduzela i drugim oligarsima. Milijarder Vjačeslav Boguslajev je nedavno uhićen pod optužbom za izdaju, nakon čega je nacionalizirana tvornica aviona Motor Sič u Zaporižji, koja je bila u njegovom vlasništvu. Do 2014. godine bio je član proruske stranke Partije Regija, jedno vrijeme je bio i zastupnik u parlamentu.

Potvrđeno je da ima rusko državljanstvo, a sumnja se da je prodavao dijelove motora za helikoptere ruskoj vojsci u toku rata.
Idući je Konstantin Ževago, prošle godine označen kao treći najbogatiji čovjek u Ukrajini, a časopis Forbes ga je istaknuo kao najmlađeg milijardera u Europi.

On je bio dio političke grupacije okupljene oko Julije Timošenko, slično kao i Igor Kolomojskij. Sličnost tu ne staje, jer je za Ževagom podignuta Interpolova tjeralica. Tereti ga se da je preko offshore kompanija pronevjerio 113 milijuna dolara iz svoje ugašene banke. Prema zadnjim informacijama, Ževago se nalazi negdje u Monaku, a ukrajinska vlast je nacionalizirala njegovu automobilsku kompaniju AvtoKrAZ, koja se bavi proizvodnjom kamiona.

Zadnji na listi milijardera koji su se našli u nemilosti ukrajinskih vlasti u ovom krugu nacionalizacije je Konstantin Grigorišin. Njemu je oduzeta kompanija Zaporožtransformator, koja je u stečaju. Iako je rođen u Zaporižji, dobar dio života je proveo u Rusiji, gdje je sklopio i ključne poslovne veze.

Tek u 2016. godini traži i dobiva ukrajinsko državljanstvo, u trenutku kada je sud u Rusiji izdao nalog za njegovo uhićenje. U 2018. godini našao se na listi osoba kojima su uvedene sankcije od vlade Ruske Federacije.

č𝘭𝘢𝘯𝘢𝘬 𝘴𝘦 𝘯𝘢𝘴𝘵𝘢𝘷𝘭𝘫𝘢 𝘪𝘴𝘱𝘰𝘥 𝘰𝘨𝘭𝘢𝘴𝘢

Rinat Ahmetov

U ovako širokoj akciji nemoguće je ne primijetiti kako je Rinat Ahmetov, jedna od najutjecajnijih osoba u Ukrajini, izbjegao nacionalizaciju svoje imovine. To je izazvalo razne špekulacije da ukrajinske vlasti nacionalizacijom određenih kompanija i udarom na pojedine oligarhe pogoduju drugoj struji oligarha.

Situacija ipak nije tako jednosmjerna. Rinat Ahmetov, koji odbija da ga se naziva oligarhom, otpočetka rata je napustio medije koje je posjedovao prilikom proglasa “zakona protiv oligarha” i ruske okupacije njegovih kompanija na jugoistoku Ukrajine.

Ahmetov je prije rata bio poznat kao protivnik sadašnjeg predsjednika. Njegovi su TV kanali podržali jednog od njegovih protukandidata na izborima u 2019. godini i bili su izrazito kritični prema Zelenskom.

 

 

U studenom 2021. godine predsjednik Zelenski optužio je Ahmetova da je angažiran da pomogne u planiranju državnog udara protiv njega od Rusije. Ahmetov je naravno demantirao te tvrdnje. Optužbe su bile kulminacija spora između Zelenskog i Ahmetova u sklopu napora predsjednika da se obračuna s korupcijom.

Ipak, odnos se promijenio početkom rata. Ahmetov, sada kad mu je veliki dio poduzeća pod ruskom okupacijom, pristao je na povlačenje iz medija. Iako njegova SCM grupa i dalje posjeduje veliki broj kompanija vezanih za energetski i metaloprerađivački sektor, njegove kompanije nisu nacionalizirane.

Porošenko i Medvedčuk

U kontekstu odnosa s trenutnom ukrajinskom vlašću posebno je zanimljivo promatrati dvije osobe: Petra Porošenka i Viktora Medvedčuka. Petro Porošenko je bivši predsjednik Ukrajine, izrazito proukrajinski i prozapadno nastrojen, a prije rata u ovoj godini je bio zagovaratelj vojnog rješenja situacije na istoku Ukrajine.

S druge strane, Viktor Medvedčuk, koji je nedavno razmijenjen u Rusiju za dvjestotinjak zarobljenih ukrajinskih vojnika, bio je godinama vođa proruske oporbe i osoba koja je imala bliske veze s ruskim vlastima. Čak ga s predsjednikom Putinom veže kumstvo.

Njegovi poslovi u Ukrajini propali su još prošle godine. Pod teškim optužbama da je usmjeravao novac iz svoje rafinerije, čije se sjedište nalazi u Rusiji, separatistima u DNR i LNR, ukrajinski istražitelji su ga pokušali uhititi. Ono što je postalo zanimljivo, Medvedčuk tu nije bio sam.

 

 

Prema njegovom svjedočenju na sudu, Porošenko je bio umiješan u kupovinu ugljena iz LNR-a i DNR-a, a kao veza je poslužio upravo Medvedčuk. Ukrajinski istražitelji su nakon toga pokušali uhititi i Porošenka, a kao glavni dokaz su bile snimke razgovora Medvedčuka s ruskom političkom elitom.

Na sudskim ročištima u 2021. godini Porošenko i Medvedčuk su odbacili optužbe za urotu i financiranje terorizma. Ugovor s državnim poduzećima koja su pala pod separatističku kontrolu opisali su kao razuman način izlaska iz ukrajinske energetske krize. To je, prema njima, omogućilo isplatu plaća tisućama rudara koji bi se inače mogli pridružiti redovima separatističkih milicija.

Dolaskom Zelenskog, koji je došao na vlast upravo na antagonizmu spram Porošenka, pozicija Porošenka se pogoršala. U 2021. godini pod pritiskom “zakona o oligarsima”, Porošenko je dionice dva TV kanala u njegovom vlasništvu prodao zaposlenicima. Bez obzira na to, oba kanala su skinuta s državne frekvencije te se mogu pratiti isključivo preko satelita ili interneta.

 

 

Situacija za Medvedčuka se isto tako očekivano pogoršala, naročito nakon početka rata u Ukrajini. Od samog početka rata našao se u pritvoru, označen je kao glavni kolaboracionist ruskih vlasti u Ukrajini, a kasnije je, kako je već spomenuto, razmijenjen u Rusiju.

Cilj obračuna

Predsjednik Zelenski od prvih dana dolaska na vlast nije skrivao da mu je potrebna sva vlast u zemlji kako bi se suočio s oligarhijskim strukturama. Njegova stranka Sluga naroda je uzela većinu zastupničkih mjesta 2019. godine, a s početkom rata i uvođenjem vanrednog stanja pod kontrolom ukrajinskih vlasti su gotovo svi mainstream mediji. Zadnji potezi su samo nastavak najavljenog obračuna s oligarsima, koji u ovakvom vanrednom stanju u zemlji ne mogu puno utjecati.

Sudeći prema anketama, građani Ukrajine podržavaju vlast u borbi protiv oligarha, koji su kroz godine i godine stekli izrazito negativnu konotaciju u narodu. Ratno stanje i izvanredna situacija je “olakšala” ukrajinskim vlastima unutarnju borbu s oligarhijskim strukturama, koje su od ukrajinske neovisnosti imale uvijek veliki utjecaj na ukrajinsku politiku, a često su i sami bili sudionici iste.

Ipak, sudeći prema spomenutom Ahmetovu, ali i drugim poznatim oligarsima, ovo nije isključivo obračun s oligarhijskim strukturama kao takvima, već poruka ukrajinskih vlasti oligarsima kako neće trpjeti nikakve pokušaje igranja dvostruke igre, koji su dosad postojali, kao ni pokušaj nametanja određenih politika ukrajinskom vrhu.

Index.hr